In memoriam

Drago Purgar
 

1926.-2011.

             Sredinom kolovoza novomarofski vatrogasci oprostili su se na remečkom groblju od svog počasnog predsjednik Drage Purgara, uz nazočnost mnogobrojnih vatrogasaca iz susjednih vatrogasnih zajednica općina i gradova te iz županijske vatrogasne zajednice.

              Svaki gubitak drage osobe, bilo supruga, djeda, prijatelja, u onima koji su ga poznavali, koji su s njim živjeli, radili, dijelili dobro i zlo, a koji iza njega ostaju, u srcima svih tih ljudi nastaje praznina, koja se istog trenutka ispunjava velikom tugom, i osjećajem da je otišao čovjek koji je svima njima, nama, nešto značio i koji je za svog života ostavio trag, neizbrisiv trag. Svojim postojanjem, svojim radom, svojom skromnošću, svojim stavom... Takav je čovjek bio Drago Purgar.

Svi mi koji smo ga poznavali i imali priliku s njim raditi, razgovarati, dijeliti i dobro i zlo u vatrogastvu i privatnom životu složit ćemo se jednoglasno da je bio velik čovjek, velik vatrogasac, pravi prijatelj, i kao takvog ćemo ga zauvjek pamtiti.

I iako nije više aktivno sudjelovao u radu našeg Društva gotovo zadnja dva desetljeća, uvjek je bio rado viđen u redovima vatrogasaca; na Skupštinama, druženjima, natjecanjima.

Bio je samozatajan i skroman čovjek, koji je i dalje sa zanimanjem pratio što se događa u novomarofskom vatrogastvu, što ima novoga, i kako je i sam znao reči bio je zadovoljan onime što današnji vatrogasci rade i postižu, jer je vidio da je njegov dugogodišnji rad u razvoju novomarofskog vatrogastva imao smisla i cilj. A to je da iza njega netko nastavi dalje. I nastavili smo i nastavit ćemo dalje, dragi naš Drago.

             Drago se rodio u Remetincu, selu nadomak Novog Marofa prije više od 85 godina, u obitelji u kojoj je već bio jedan vatrogasac i to njegov otac Ivan, koji je ujedno bio i jedan od osnivača DVD-a Novi Marof. Odrastajući u takvoj okolini vjerujem da je od najranije mladosti mogao upoznati što to znači biti vatrogascem, živjeti kao vatrogasac i nije već tada bilo teško pretpostaviti da će i Drago, moguće krenuti jednog dana tim putem.

Međutim u godinama njegovog najljepšeg mladenaštva započinje drugi svjetski rat, i on kao i mnoštvo drugih mladića njegove dobi biva unovačen u Hrvatske oružane snage sa smo 17 godina. Na žalost po završetku rata biva zarobljen i odveden je na Križni put, sa kojeg se vrača nakon mjeseci i mjeseci nekima još nepojmljivih muka.

Potom opet odlazi u vojsku, sada nove države. Vraća se 1948. i iste godine postaje članom Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novi Marof.

             Te godine dolazi u novomarofsko Društvo kao jedan od najmlađih članova i u njemu su stariji članovi prepoznali vrijednog i predanog vatrogasca te ga 1953. šalju na školovanje za kvalificiranog vatrogasca u Zagreb. Po povratku iz Zagreba godinu dana kasnija 1954. preuzima dužnost zamjenika zapovjednika vatrogasne postrojbe koju dužnost obavlja sljedeće četiri godine, da bi 1958. postao i zapovjednikom DVD-a Novi Marof. Dužnost zapovjednika obnaša sljedeća dva desetljeća do 1980. Iste godine razrješenjem sa dužnosti zapovjednika, biva izabran predsjednikom DVD-a Novi Marof , obnašajući tu dužnost u tri mandata do 1993. Te godine povlači se iz aktivnog rada unutar Društva te odlukom Skupštine DVD-a postaje počasnim doživotnim predsjednikom DVD-a Novi Marof.

Istodobno kad postaje članom novomarofskog vatrogasnog društva, zapošljava se u firmi Stolarija u Novom Marofu, danas tvornica namještaja BOR Novi Marof, i kao što je njegov otac bio osnivačem novomarofskog vatrogasnog društva, tako je i Drago bio jedan od osnivača vatrogasnog društva u BOR-u ranih pedesetih godina prošlog stoljeća. Radeći kao referent zaštite od požara u navedenoj firmi, usporedo je obnašao i dužnost zapovjenika DVD-a BOR, i to više od trideset godina, sve do svog umirovljenja 1985. U to vrijeme DVD BOR Novi Marof, postizao je najbolje rezultate na polju natjecanja, a poglavito na vrlo jakom i konkuretnom natjecanju unutar vatrogasnih društava drvne industrije, i to ne samo na području Hrvatske nego i na području cijele bivše države.

              Njegov entuzijazam, spremnost na učenje i usvajanje novih znanja i vještina, prepoznati su i na višim nivoima vatrogasne organizacaije , tako da je cijeli svoj aktivni vatrogasni staž bio angažiran i u Vatrogasnom savezu kotara Novi Marof, vatrogasnom savezu općine, Vatrogasnom savezu zajednica općina, i to na mjestima ili dužnostima kao zapovjednik, predavač, instruktor, ili predsjednik VSO Novi Marof između 1980. i 1984., da bi 1985. bio proglašen počasnim predsjednikom VSONM.

Za svoj rad i doprinos razvoju vatrogastva na novomarofskom području Drago je odlikovan i nagrađen brojnim odlikovanjima, medaljama i pohvalama. Primio je ; srebrnu i zlatnu vatrogasnu medalju, srebrnu i zlatnu vatrogasnu zvijezdu, vatrogasnu zvijezdu i vatrogasnu medalju II.reda, znamenje vatrogasni veteran i zlatnu plaketu DVD-a Novi Marof, vatrogasne spomenice za rad u vatrogasnoj organizaciji od 10 do 60 godina.

Budući je bio sudionikom drugog svjetskog rata i pripadnik hrvatski oružanih snaga, sudionik križnog puta odlikovan je i medaljama Bleiburg i križni put, Hrvatski domoljub i Hrvatski vječni sinovi.

               Dragi naš predsjedniče, hvala Vam za sve što ste učinili za života u korist novomarofskog vatrogastva, na korist svih koji ovdje žive i neka Vam je laka ova naša hrvatska remečka zagorska gruda.